+381 69 5339 248
Lokacija
151, Orasac, Srbija
Prve škole u Srbiji pojavljuju se u 18. stoljeću, po varošima te uz manastire i crkve. U 19. stoljeću, razvojem ustaničkih pokreta, postojala je praksa da se odmah nakon oslobođenja nekog kraja od Turaka osnuje škola i postavi učitelj. U našem kraju tijekom ustaničkog razdoblja spominju se seoske škole u Garašima i Bukoviku. U razdoblju od 1805. do 1813. među učiteljima se spominje Andrija iz Orašca.
Nakon Zakona o školama iz 1844. godine, broj škola u Srbiji značajno se povećava, a općine su bile dužne brinuti o izboru i uzdržavanju učitelja. Prema arhivskim dokumentima, škola u Orašcu postojala je već 1844.-1845. godine. U sačuvanom izvješću za školsku godinu 1844.-1845. potvrđuje se da je školu pohađalo 12 učenika. Škola je bila smještena u zgradi "pomiriteljskog" suda, a kao učitelj se spominje Georgij Gašparović. Nakon odluke o izgradnji crkve u Orašcu, općina je 1869. podnijela molbu za otvaranje škole u općinskoj kući, koja je zadovoljavala osnovne školske potrebe. Okružni načelnik izvijestio je ministra prosvjete i crkvenih poslova 21. srpnja 1869. da je općinska kuća "u potpunosti spremna" i da je potrebno samo postaviti učitelja. Na tu je dužnost tada imenovan Miloje Babić. Kako je škola stalno djelovala u prilagođenim administrativnim zgradama, zbog sve većeg broja učenika predložena je gradnja nove škole "prema propisu".
Skoro u isto vrijeme izgrađeni su prvobitna škola i sadašnja crkva, 1869. godine, a posvetio ih je tadašnji orašački paroh Ljubomir Todorović. Prvim učiteljem se spominje Milan Kekić. Zgrada prve škole je srušena i nalazila se na mjestu današnjeg školskog igrališta, dok druga školska zgrada postoji i danas, smještena sjeveroistočno od crkve i prilagođena za smještaj školskih radnika.
Izgradnju današnje Spomen-škole obećao je kralj Petar I. Karađorđević prilikom posjeta Orašcu 1912. godine, prije početka Prvog balkanskog rata. Odbor za izgradnju Spomen-škole u Orašcu formiran je 1923. godine po nalogu kralja Aleksandra Karađorđevića. Posveta temelja obavljena je 1927. godine, prema projektu arhitekta Petra Gačića. Radovi su završeni 1932., a posveta škole održana je 15. veljače 1933.
Svečano otvaranje Spomen-škole u Orašcu prije 80 godina predstavljalo je najreprezentativniju svečanost. Novine su pisale da su svi prilazi bili puni svijeta, a pred ulazom u školu postrojeni su počasna četa petog pješačkog puka i jedna baterija prvog artiljerijskog puka. Sto konjanika čekalo je kralja Aleksandra na Starčevićevom brdu i pratilo ga do škole. Njegov dolazak najavljen je topovskim plotunima. Osim kralja, svečanosti su prisustvovali predstavnici najvišeg državnog vrha, članovi vlade, predsjednik vlade dr. Milan Srškić, dvorski maršal g. Dimitrijević, ministri, senatori, narodni poslanici te predstavnici općinskih vlasti i Dunavske banovine. Posebno je značajan bio dolazak izaslanika patrijarha Varnave, vikarnog episkopa Tihona Radovanovića, koji je uz asistenciju svećenstva orašačkog sreza obavio posvetu školske zgrade.
Nakon pozdravnih govora predsjednika odbora za izgradnju škole g. Lazara Anić, predsjednika općine g. Nedeljka Todorovića i upravitelja škole Dragoslava Nedića, kralj Aleksandar obratio se okupljenima riječima: “Šumadinci, …, osvijetlite još jednom obraz Karađorđevoj Šumadiji….”. Nakon gromoglasnog pljeska, tri učenika škole – Miloš Jovanović, Milan Milojević i Dragoljub Stojanović – recitirali su pjesme o Karađorđu. Kralju su se recitacije jako svidjele te se dugo zadržao u razgovoru s dječacima, obećao im školovanje na svoj trošak i darovao ih zlatnikom.
I danas, nakon 80 godina postojanja Spomen-škole, možemo reći da je ona opismenila i osposobila mnoge učenike za život. Mnogi od njih danas su poznati i kod nas i u svijetu. Ljubav i znanje koje im je škola pružila živjet će vječno u njima, a uspomene na njih živjet će kroz naša sjećanja.
Na spomen-ploči koja svjedoči o posveti škole uklesano je:
“ZAHVALNA ŠUMADIJA PODIŽE OVAJ DOM ZA SPOMEN SLAVU VELIKOM KARAĐORĐU I OSTALIM MNOGIM ZASLUŽNIM PRECIMA KOJI 1804. GODINE NA OVOM SVETOM MJESTU DIGOŠE USTANAK I ZAPOČEŠE VELIKO DJELO NARODNOG OSLOBOĐENJA I UJEDINJENJA.”
